Na Romaniji, u njenim šumama i na livadama, raste bilje koje je vijekovima bilo dio narodne tradicije i prirodne medicine, a njime se već godinama bavi Mladenko Srdija, travar koji je svoj životni put, sasvim neočekivano, pronašao na Palama.
Tamo gdje drugi vide samo travu i cvijet, Mladenko prepoznaje biljku, njen miris i namjenu. Više od 15 godina traga za njima po Romaniji, proučava ih, suši i priprema, a svoju priču nazvao je “romanijske trave”.
Rodom iz Donjeg Vakufa, na Pale je došao sticajem okolnosti, a upravo tu je počela njegova priča o travama.
“Ostao sam na Palama radi svog zdravlja i počeo da skupljam ove trave. Nazvao sam ih `romanijske trave` zato što se beru po prostoru Romanije i malo šire”, priča Srdija za Srnu.
U OSNOVI PRVIH ELISKIRA TEK NEKOLIKO BILJAKA, A SADA 33
Sve je počelo 2009. godine, kaže on, kada je napravio prve kapi od svega nekoliko biljaka koje su pomogle njemu, a potom ih davao ljudima iz svog okruženja. NJihova pozitivna iskustva bila su mu podstrek da nastavi.
On navodi da je od tada počeo detaljnije da izučava bilje, nabavlja stručnu literaturu i usavršava svoje recepture.
“Tad sam napravio prvi put kapi od nekih šest biljaka, pio ja, moja rana zacijelila, ojačao. Počeo u komšiluku dijeliti, svi govre `dobro`. Tako sam se onda opredijelio za ovo i počeo da čitam i nabavljam stručne knjige”, priča Srdija.
U osnovi njegovih kapi danas koristi 33 biljke koje čiste krvne sudove, ne daju da se krv zgrušava, dovodi u normalu masnoću, trigliceride, mokraćnu kiselinu, što se pokazalo dobro za vrijeme pandemije virusa korona kada su se mnogi koji su ih koristili oporavljali vrlo brzo.
OD ČAJEVA I MELEMA DO KAPI ZA SPREČAVANJE ŠIRENJA KANCEROGENIH ĆELIJA
On je rekao da mu je to dalo dodatnu snagu da nastavi dalje, pa je uključio dosta drugih proizvoda, raznih melema ili masti na bazi vazelina i lanolina i soka od biljke, kreme, čajeve, kapi sakupljenih sa platoa gora Romanije i Jahorine.
Srdija kaže da različite mješavine priprema zavisno od namjene, a posebno ističe značaj pravilnog izbora biljke i vremena u kojem se bere.
“Imamo raznih masti za različite rane, povrede, ekceme, za zglobove, za mišiće, od gaveza kremu za ksotobolju, za kožna oboljenja, neven za kožna oboljenja. Razne čajeve, mješavine, zavisi protiv koje bolesti. Kapi za sinuse, ali i za sprečavanje širenja kancerogenih ćelija. Tu su i kapi za štitnu žlijezdu, kao i za snižavanje šećera”, navodi Srdija.
TRAVARSTVO MNOGO VIŠE OD POSLA
Iza svakog proizvoda, stoji dug proces od pronalaska biljke u prirodi, preko berbe i sušenja, do konačne pripreme.
Travarska sezona za Srdiju traje cijele godine. Počinje u rano proljeće, kada stižu prvi pupoljci i kada se određene biljke vade iz korijena, nastavlja se tokom ljeta, a završava jesenjom berbom.
“Mora se znati kad koje stiže i da se bere. Uspio sam da napravim jednu finu sušaru na prirodnoj bazi. U jednom potkrovlju ispod kuće napravio sam nekih 40 kvadrata sušaru i tako nemam zastoja. U poslu mi pomaže porodica, ali najveći dio bilja, i dalje berem sam”, navodi Srdija i dodaje da je razlog jednostavan jer želi da zna šta je ubrano, gdje je ubrano i na koji način je pripremljeno.
Srdija kaže da mu nije cilj brzo širenje proizvodnje, već očuvanje kvaliteta i ističe da travarstvo za njega nije samo posao jer mu je najvažnije povjerenje ljudi koji mu se vraćaju.
OSNOVA SVEGA – ČISTA ROMANIJSKA PRIRODA
U priči posebno mjesto ima Romanija sa jednim od najvećih prirodnih bogatstava koje je osnova njegovog rada jer je ova planina čista. Kad u čistoj prirodi nabereš biljku, kaže Srdija, ne može ona umrijeti.
Prema njegovim riječima, prirode je sve manje, a do kvalitetnog bilja sve je teže doći zbog sječe šuma, nestajanje izvora i različitih uticaji čovjeka koji mijenjaju prostor na kojem rastu biljke.
Srdija otkriva da se ponekad i na maloj udaljenosti mogu uočiti velike razlike u kvalitetu iste biljke.
Od prvih šest biljaka do današnje mješavine od 33, od jednog ličnog iskustva do više od decenije posvećenosti travarstvu, Mladenko gradi svoju priču o “romanijskim travama”, što je za njega mnogo više od posla.
Mladenku je to život proveden u prirodi, u potrazi za biljkom, u učenju i usavršavanju, ali i u nastojanju da se sačuva znanje koje se, kako kaže, sve teže prenosi u vrijeme kada priroda sve više trpi posljedice čovjekovog djelovanja.
I dok Romanija mijenja svoje lice kroz godišnja doba, Mladenko Srdija nastavlja da traži njene trave i pažljivo ih sakuplja. Za njega je to priča koja je počela iz lične potrebe, a prerasla u životnu misiju i ljubav prema prirodi koja mu je, kako kaže, dala novi put.
