Direktor Dokumentaciono-informacionog centra Veritas Savo Štrbac rekao je za RTRS da srpski narod mora da ima spisak svojih žrtava stradalih u Drugom svjetskom ratu i posljednjem ratu `90-ih godina.
– Mi moramo da popišemo naše žrtve. Tvrdim da je to moguće, jer popisujem žrtve iz devedesetih. To nije veliki istorijski razmak, odnosno vremenski. Moguće je izvući sjećanje naroda. Ko iz prve, druge ili treće generacije ne zna ko mu je stradao u porodici za vrijeme Drugog svjetskog rata, onda s njim ili njegovom porodicom nešto nije u redu. Svako od nas može to da “izvuče”. I to je to kolektivno izvlačenje sjećanja naroda, što prije to bolje – rekao je Štrbac.
On je upitao “zar nije strašno da u Srbiji postoji pet katedri za istoriju, a da niko nije do sada napisao disertaciju o Јasenovcu?”.
– Spisak žrtava nam treba ne zbog Hrvata ili bio koga na svijetu, već zbog nas – poručio je Štrbac.
On je istakao da ustaštvo u Hrvatskoj traje bez prestanka od početka `90-ih, uz malo zatišje pred prijem u EU, nakon čega je uslijedilo još jače veličanje ustaške ideologije.
– Vraćeno je na onaj vokabular i ponašanje, što podrazumijeva i grafite i uzvikivanje ustaških parola. Ponovo se to vratilo na scenu Hrvatsku i od tada nije stalo. Pred proslavu “Bljeska” i “Oluje” to se pojačava, ili pred događaje kao što je Tompsonov koncert. Tompsonizacija Hrvatske je u punom jeku od prošle godine. To je sinonim za ustašizaciju Hrvatske – istakao je Štrbac, dodajući da indoktrinacija mladih traje 30 godina.
On smatra da hrvatsku društvo mora da se izbori sa tim, inače će otići u propast i samo sebe će uništiti.
– Svi segmenti društva koji učestvuju u indoktrinaciji treba da se okrenu, ali ne ide to preko noći, ni dekretom, to je proces. Crkva, školstvo, mediji, ulica i porodica – tih pet segmenata društva koji sada indoktriniraju omladinu u pogrešnom smjeru, treba da ih edukuju. To mora biti državni program-projekat koji će trajati možda i 20-30 godina – zaključio je Štrbac.
