Nalazimo se pred Trećim svjetskim ratom – Rusija i Zapad ušli su u opasnu igru nakon koje će uslijediti ili remek-djelo ruske diplomatije ili potpuni debakl, a posljedica će biti dalje zaoštravanje odnosa i otvaranje puta prema oružanim obračunima, procjenjuje “Geopolitka”.
Postaje očito da više nikakva koegzistencija između Rusije i Zapada nije moguća.
Nijedna strana više ne reaguje na blefove one druge, svi akteri su se vrlo dobro upoznali i iscrtali svoje crvene linije.
Ni Zapad, predvođen SAD, ni Rusija više ne čine ono što bi željeli, nego ono što moraju i na šta su prisiljeni.
Više ne postoji ni milimetar prostora za međusobni suživot i potpuno je izvjesno da, ako ne dođe do kakvog kopernikanskog geopolitičkog obrata, svijet srlja u kataklizmu novog velikog rata, bio on oružani sukob – direktni ili posrednički ili pak ekonomski rat iscrpljivanja.
Moskva je procijenila da će vremenskoj iznudici, “u terminu pet do dvanaest” NATO izbiti na njene granice, a Ukrajina vojno ojačati u dovoljnoj mjeri da poremeti postojeći zamrznuti odnos snaga na ukrajinskom frontu.
Nepobitna je činjenica da podijeljeni svijet preko kog je razvučena nova željezna zavjesa, sada više ne “hladnog” nego stvarnog “vrućeg” rata, polako klizi u odlučni sukob velikih sila.
Ovo nije nikakva nova kubanska kriza u kojoj suprotstavljene hladnoratovske strane isprobavaju pragove reakcije druge strane. To nije ni berlinska kriza, kada su tenkovi stajali jedni nasuprot drugima na nekoliko stotina metara udaljenosti.
Ovo što se sada događa u “Hartlandu” /Srcu svijeta/ na razmeđi Ukrajine, Rusije, Bjelorusije i Poljske pravi je rat u kome se već puca. Pitanje je samo koliko daleko će sukob otići i ko će sve biti umiješan, navodi portal “Geopolitika”.
U centru ruskog interesa je trokut tzv. slavenskoga bratstva: Rusija – Bjelorusija – Ukrajina, koliko god to u sadašnjem trenutku izgledalo kao čista iluzija.
Posredno, Rusija traži garancije da se ni ostale bivše sovjetske republike, prije svega Gruzija i Azerbajdžan, neće uključivati u zapadne integracije, no težište svih zahtjeva prema Zapadu je na Ukrajini i Bjelorusiji.
Da je đavo došao po svoje, govori i poruka bugarskog ministra odbrane Stefana Janeva da Bugarska ne vidi potrebu za razmještanjem vojnika NATO-saveza na svojoj teritoriji kao odgovor na gomilanje ruskih trupa u blizini granice s Ukrajinom.
Čak i da se postignu bilo kakvi formalni i pravno obvezujući sporazumi između Zapada i Rusije, oni pri sadašnjem stanju stvari na terenu i odnosu vladajućih elita unutar suprotstavljenih strana – SAD, Rusije i evropskih sila – ne bi značili ništa.
Današnje političke elite ne drže se više ni svoje riječi ni potpisanih ugovora, što se moglo vidjeti tokom jednostranog istupanja SAD iz nuklearnog sporazuma sa Iranom i iz ugovora o ograničavanju nuklearnog naoružanja sa Rusijom.
Nema više “svetog papira” koji političke elite današnjeg svijeta ne bi hladno pocijepale ako o tome ovise finansijski interesi onih koji su ih doveli i drže na vlasti.
Sudar najmoćnijih sila svijeta na dokazano najosjetljivijem mjestu svijeta sa kojeg su krenuli veliki svjetski ratovi po svemu što se može vidjeti je neizbježan i pitanje je samo kako će on izgledati i koje će biti njegove posljedice.
Čak i da ne bude otvorenog ratnog sukoba, zbog potpuno suprotstavljenih interesa SAD i Rusije, sukob oko srca središnjeg svjetskog kopna – Evroazije – mahnito će biti nastavljen uvlačeći u sebe sve više država i nedržavnih subjekata, navodi se u tekstu.
