Ne kažnjavajte djecu i vratite sve dugove!
Tucindan je dan, kada prema tradiciji, srpski pravoslavni vjernici kolju i rede pečenicu za Božić. Nekada se pečenica “tukla” ubijala krupicom soli, kasnije ušicama od sjekire, pa se onda, ubijeno ili ošamućeno prase ili jagnje klalo i redilo. Zato je ovaj dan nazvan Tucindan. Za pečenicu se obično kolje prase ili jagnje, a uz to neko još kolje i priprema pečenu ćurku, gusku ili kokoš. Običaj vezan za klanje pečenice, ostao je vjerovatno iz starih mnogobožačkih vremena, vezan za žrtvoprinošenje. Crkva ga je prihvatila i blagoslovila, jer posle božićnog posta, koji traje šest nedelja, jača hrana dobro dođe, pogotovo što su tada izuzetno jaki mrazevi i zime. Na Tucindan, po narodnom vjerovanju, djecu “ne valja” tući, jer će cijele godine biti nevaljala i bolovaće od čireva
Djeca se ne smeju kažnjavati
Nekada su se djeca “koja to zasluže” i kažnjavala i tukla na Tucindan, ali posle toga ne, jer bi, po vjerovanju, na mjestu udarca iskočili čirevi. U nekim mjestima sjevernog Banata se održao taj običaj, pa roditelji simbolično “tuku” djecu da bi bila poslušna.
Neki drugi izvori navode da se na Tucindan djeca ne smeju tući, upravo zato što im mogu izaći čirevi. Ako neko nekog i slučajno udari, taj udareni mora brzo da izgovori: Ćiri, miri da imaš dvadesetčetiri.
Spremanje kuće za Božić
Od Tucindana počinje i spremanje kuće za Božić. Domaćica priprema brašno za mešenje, posudu sa zrnevljem žita, mijenja slamu u gnezdima za živinu, pribavlja suve šljive, smokve, orahe, novčiće i bombone koje će na Badnje veče prosuti po slami rasutoj u kući, a koje će djeca pokupiti pijučući.
Na taj dan, prema vjerovanju, ništa se ne smije davati, niti iznositi iz kuće, ali je zato tada neophodno vratiti sve dugove, da domaćin ne bi bio dužan do sledećeg Božića.
Večera na podu
U pojedinim krajevima Srbije na Tucindan se večera na podu, nikako za stolom, i glava kuće mora sjedeti okrenuta prema istoku. Prvo se postavljaju so i beli luk, a onda hljeb, pasulj, kupus, riba i ostala posna hrana.
