U Narodnoj biblioteci na Sokocu otvorena je izložba “Srbi livanjskog polja – kroz vekove” i predstavljena knjiga “Ognjena Marija Livanjska” Bude Simonovića, u kojoj je centralna tema jama Ravni dolac na Dinari u koju su bacani Srbi tog kraja.
Simonović je ispričao da je došao na ideju da piše knjigu o stradanjima Srba u Livnu i Livanjskom polju nakon što je do njega doprla priča o spomeniku u tom kraju, na kome su pored imena domaćina upisani brojevi ubijenih članova njihovih porodica.
Tragajući za istinom, koja je skrivana u poratnoj Jugoslaviji, Simonović je naveo da je dolazio do ljudi koji su svjedoci ili preživjeli stratišta na području Livna, u kojima su ih u najvećim broju slučajeva ubijali komšije Hrvati.
“Na ovim prostorima, u tih sedam/osam jama koje sam obradio u knjizi, došli smo do spiska sa imenima 1.587 žrtava, od kojih su gotovo polovinu činila djeca do 15 godina, po imenu, prezimenu, ali mislim da ima nekih do kojih nismo došli”, rekao je Simonović.
Govoreći o tim zločinima, Simonović je više puta istakao da je to uništavanje srpskog naroda bilo ranije planirano i da nije riječ o grupama ubica koji su se otimali kontroli tadašnje NDH, kako se često željo prikazati.
Nakon razgovora sa Stanom Crnogorac iz sela Čelebići, koja je preživjela golgotu jame Ravni dolac na Dinari u koju je bačeno 218 Srba, od kojih je 14 preživjelo, Simonović je odlučio da njegova prvozamišljena reportaža preraste u knjigu “Ognjena Marija Livanjaska”.
Knjiga je poslije prve promocije 1991. godine doživjela deset izdanja, prevedena je na engleski, a uskoro će i na ruski jezik.
Izložbu sa panoima koji prikazuju život livanjskih Srba, njihovoj borbi za opstanak i stradanje kroz ratove, organizovalo je Udruženje “Ognjena Marija Livanjska”.
Na panoima su prikazani dokumenti iz prednemanjičkog perioda, iz osmanlijskog doba i vremena austrougarske vlasti kada se “zameće sloj buduće srpske građanske klase” i kada su Srbi, spremni na patnju i borbu, uspjeli sačuvati svoj identitet i integritet.
Član Udruženja Dijana Kovačić rekla je na sinoćnjoj izložbi da su na ovaj način djelimično, po istorijskim etapama, predstavljeni život, dostignuća, borba i stradanje srpskog naroda na području Livna kroz istoriju.
Kovačićeva je istakla da su time željeli svijetu da pokažu da srpski narod nije samo ratovao boreći se za svoje mjesto pod suncem, već je i radio, gradio i pokazao stvaralačku moć, ostavivši kulturne spomenike i baštinu, o čemu svjedoče ćirilični dokumenti, legende i zapisi.
Prema njenim riječima, panoi ove izložbe govore i o stradanjima livanjskih Srba kroz dva svjetska rata, kada su gorko platili raspad država u kojima su bar na kratko živjeli u miru.
“U većini livanjskih sela danas uopšte nema Srba. Na području ove opštine jedva ih je koja stotina, čijim je rukama na čuvanje povjerena zaostavština stvarana vjekovima, kao i sjećanje na žrtve koje su generacije podvele za očuvanje nacionalnog bića”, rekla je Kovačićeva.
Ona je naglasila da je motiv ove izložbe da podsjeti šta su Srbi sve dobili u nasljedstvo, da naslijeđeno sačuvaju, da poštujući pretke tome uče potomke.
Književno veče, kojoj je prisustvovao veliki broj zainteresovanih, organizovala je Narodna biblioteka Sokolac, uz saradnju sa Udruženjem “Ognjena Marija Livanjska” iz Beograda.
