paljanskom selu Rakovac danas je održana komemoracija za više od 100 mještana, od kojih su 40 bila djeca do 14 godina, koje su 11. novembra 1943. godine na zvjerski način pobile ustaše.
U ovom selu živo je spaljeno 59 mještana, među kojima četrdesetoro djece.
Nastavnik istorije u Osnovnoj školi “Mokro” Nenad Tomović rekao je novinarima da ovaj zločin nije pominjan 79 godina i da za njega nikada niko nije odgovarao.
“Pokušali smo da damo pozitivan primjer u kojem pravcu bi trebalo da ide njegovanje kulture sjećanja. Na ovoj spomen-ploči upisano je 59 imena, a ono što daje posebnu težinu ovom zločinu je činjenica da je na ovom mjestu ubijeno i spaljeno 40 djece”, naglasio je Tomović.
On je napomenuo da cilj današnjeg okupljanja nije mržnja, niti animozitet prema bilo kom narodu, već želja da se njeguje kultura sjećanja, kao što svaki narod to radi.
Rosa Živković, koja je tada imala devet godina, ispričala je da je jednog jutra dok je čuvala krave u Krivodolu pronašla sumnjivu gomilu pokrivenu zemljom i granjem, ali da su na nekoliko mjesta virile cipele.
“Došla sam kući i ispričala ocu šta sam vidjela. On je pozvao njemačku patrolu i tamo su našli 43 tijela. Među njima je bio jedan iz mog sela, a drugi je bio borac Mlađen Klačar. Otac mi je ispričao da su ti ljudi prebijani, bodeni, te da su svi skončali bez ispaljenog metka”, prisjetila se Rosa.
Vlatko Savić rekao je da je njegov otac Luka tog kobnog 11. novembra 1943. godine uspio da pobjegne iz kolone koja je tjerana kroz Krivodol, u kojoj su još bili očeva braća, stričevi, rođaci i komšije iz sela Rakovac.
“Preživio je da bi svjedočio o ovim stravičnim događajima. Ovdje su bile kuće Savića u kojima je živjelo njih 70. Ovdje je bio pomoćni objekat u kojem je bilo stratište gdje su ustaše ubijale, klale, a živu djecu bacali u vatru. Čuvši vrisku, tri strine sa sedmoro djece su pobjegle, a u podrumu kuće iznad su pobili narod. Ipak, dvije djevojčice od 15 godina su pobjegle u šumu”, priča Vlatko.
On je podsjetio da je 12. novembra 1943. godine bilo živo samo 17 Savića, a da su potpuno ugašena ognjišta Đukića i Pavičevića.
Savić je rekao da je ovaj stravičan zločin dugo bio u sjenci zaborava lokalnih vlasti, te da su ovo mjesto posjećivale samo porodice.
Načelnik opštine Pale Boško Jugović rekao je da se sa posebnim poštovanjem mora pristupiti ovom mjestu, kao i ostalim stratištima Srba na području Sarajevsko-romanijske regije, Republike Srpske, pa sve do Jasenovca.
“Ove žrtve nisu pale u borbi za oslobođenje, već su klasične žrtve ustaškog terora. To su naši mučenici i njih se moramo sjećati. Da bi ironija bila veća, žrtve su kasnije sahranjene pod petokrakom, a slova isklesana latinicom. Na njih godinama niko nije obraćao pažnju”, ukazao je Jugović.
Prema njegovim riječima, snaga Republike Srpske je i u tome što cijeni ono što je srpski narod dao kroz istoriju.
“Zato i lokalna vlast ima posebnu obavezu da pokloni pažnju ovim žrtvama, da čuva spomen-obilježja, uređuje prilaze, ali i da u saradnji sa osnovnim školama, boračkim organizacijama i nadležnim institucijama vodi računa o kulturu sjećanja”, poručio je Jugović.
Komemoraciju je organizovala Boračka organizacija opštine Pale u saradnji sa Osnovnom školom “Mokro” i paljanskom organizacijom SUBNOR-a, a prisutni su bili i nastavnici i učenici Osnovne škole iz Velike Plane.
